Za ove učenike časovi bi mogli da traju pola sata! Oglasili se prosvetari o skraćenju časova: Pod ovim uslovima bi to bilo moguće
Prosvetari i stručnjaci slažu se da su kod dece slabe pažnja i koncentracija, ali upozoravaju da skraćivanje časova sa 45 na 30 minuta ne može biti rešenje bez dublje analize i sagledavanja svih aspekata kako bi se utvrdilo kako najbolje prilagoditi trajanje časova mlađim razredima i obezbediti kvalitetno obrazovanje, uz celokupnu reformu.
Ideja o skraćenju časova na 30 minuta, o kojoj se, kako kaže ministar prosvete Dejan Vuk Stanković, glasno razmišlja zbog oslabljene pažnje i koncentracije učenika, prema oceni stručnjaka, mora da se sagleda sa svih strana.
- U ovom trenutku mi o toj ideji, da budem najprecizniji, otvoreno i glasno razmišljamo. Mislim da postoji neka vrsta psihološkog opravdanja. To je da upravo pod uticajem novih tehnologija imate fenomen difuzne pažnje. Ne možete da budete fokusirani na jedan predmet, nego vrlo lako krećete sa jednog na drugi sadržaj. To stvara takav efekat kod dece da ne mogu da ostanu fokusirana 45 minuta, koliko maksimalno traje koncentracija i kod zrelih ljudi - rekao je ministar prosvete za RTS i istakao da procedura nije laka, kao i da se otvara debata za ovu promenu:
- Slušamo različite argumente za i protiv. Nakon toga ide praktični deo koji podrazumeva institucionalnu reorganizaciju rasporeda časova, alokacije nastavnog kadra i možda prijem novih ljudi, jer će biti više časova. Ima tu dosta međukoraka dok to ne zaživi, ali u svakom slučaju, možda ćemo krenuti s pilot-programom, jer promene u obrazovanju moraju da budu racionalne.
Kako je u drugim zemljama
Dužina časova od 45 minuta nije menjanja punih 115 godina. Ipak, novo vreme nosi i nove navike... U većini zemalja centralne i istočne Evrope, uključujući i zemlje Balkana, dužina časa od 45 minuta je standardizovana. U Irskoj je najčešći slučaj da školski čas traje 40 minuta, mada to nije apsolutno pravilo za sve škole, a fokus je na ukupnom broju sati, pa škole imaju veći broj časova. Takav model je ranije postojao i u Velikoj Britaniji, ali danas je drugačije. Recimo, u Nemačkoj i Rusiji časovi za mlađe razrede mogu da traju 30 i 35 minuta tokom perioda adaptacije prvaka.
Standardna dužina školskog časa u Evropi uglavnom je između 40 i 60 minuta. U pojedinim zemljama škole i nastavnici imaju veliku autonomiju da prilagode dužinu časa potrebama učenika i nastavnog plana, na primer, čas može trajati 40, 45, 50 ili 60 minuta. Često se primenjuje koncept blok-nastave kad se spajaju časovi u duže celine, 80 ili 90 minuta, za intenzivniji rad, posebno u starijim razredima.
Kako je u svetu
- Časovi od 30 minuta eksperimentalno su se primenjivali u pojedinim školama u Japanu, ali se odustalo od toga
- U većini zemalja centralne i istočne Evrope, uključujući i zemlje Balkana, čas traje 45 minuta
- Standardna dužina časa u mnogim evropskim zemljama između 40 i 50 minuta
- UAustriji, Nemačkoj, Italiji i Francuskoj čas često traje 50, 55 ili 60 minuta
- U Velikoj Britaniji i Španiji, koje imaju fleksibilne modele obrazovanja, časovi traju od 45 do 60 minuta
- U Irskoj čas traje 40 minuta, ali to nije pravilo za sve obrazovne ustanove, a fokus je na ukupnom broju sati, pa škole imaju veći broj časova
- U nekim regionima Nemačke i Rusije mlađi razredi, najčešće prvaci, mogu imati časove od 30 i 35 minuta radi privikavanja
- Pojedine zemlje imaju fleksibilno trajanje školskog časa, a cilj je da se smanji broj tranzicija tokom dana i omogući dublji rad na projektu
Skraćenje dobro za mlađe učenike
- Činjenica je da deca maksimalno 25 minuta mogu da izdrže čas, ali ne mislim da skraćenje časova treba da obuhvati starije učenike, već učenike mlađih razreda osnovne škole, jer mala deca zaista ne mogu da drže pažnju 45 minuta. Za mlađe razrede to bi imalo više smisla i efekta - kaže za Kurir Milorad Antić, predsednik Foruma srednjih stručnih škola, i dodaje da je za to neophodna kompletna reforma obrazovanja i edukacija nastavnika:
- U pojedinim skandinavskim zemljama postoji ovakva praksa, ali oni su krenuli s pilot-projektima. Mislim da je to na dugom štapu, jer ne možemo reći da učenici sa 17 i 18 godina nemaju pažnju - ističe sagovornik.
Valentina Ilić, predsednica reprezentativnog Sindikata obrazovanja Srbije, kaže da deci treba olakšati, ali da ne treba primenjivati skraćenje časova u svim školama dok se ne vide rezultati pilot-projekta.
- To može da zaživi kao pilot-projekat u nekim oglednim školama. Naravno, u sve te analize treba da se uključe stručnjaci, kao i sindikati, i da se vidi kakvi će biti efekti. Ne sme biti povećanja norme i tehnoloških viškova, a prosvetari od toga strahuju.Tek kad budu vidljivi rezultati, treba doneti odluku. Nastavnici strahuju da ćemo dobiti tehnološke viškove - rekla je Ilićeva za Kurir.
Forum beogradskih gimnazija
Bolje je smanjiti broj predmeta
Predsednica Foruma beogradskih gimnazija Ana Dimitrijević takođe strahuje da bi skraćenje trajanja časova moglo da dovede do tehnoloških viškova u prosveti, a podseća i da je Forum beogradskih gimnazija govorio o skraćenju trajanja časova zbog teškog održavanja koncentracije đaka, ali na 40 ili 35 minuta, nikako 30.
- Za gimnazije, s tako složenim programom, 30 minuta je zaista prekratko. Časovi gube na svemu onome što jedan čas zapravo treba da ima - strukturu, kreativnost, da što više uključi učenike. Tu su i ispitivanja i testiranja, nama za to ni 45 minuta nije dovoljno. Kad se piše esej, vama za to treba dvočas - rekla je ona za Fonet. Ističe da se promene moraju pažljivo i temeljno osmisliti, a treba razmišljati o smanjenju broja predmeta, jer đaci imaju i po osam ili devet časova, jer je nemoguće sve udenuti u raspored.
Neophodno ojačati pažnju učenika
Dečji psiholog Brankica Stanojević ističe za Kurir da se ništa ne treba rešavati ad hok, te da je neophodna dublja analiza uz konsultaciju svih relevantnih institucija.
- U to moraju biti uključeni nastavnici, psiholozi, Institut za pedagogiju, fakulteti koji se bave proučavanjem nastavnog procesa. Ne može ništa preko noći i da se uvede samo jedna mera. Problem pažnje jeste problem kod današnjih generacija, ali to mora da se ispita. Šta je s drugim oblicima nastave koji traže povećanje vremena za rad, a ne smanjenje? Najpre treba da radimo na tome da ojačamo njihove kapacitete za praćenje u nekom dužem vremenskom periodu. I ako se uvodi, potreban je pre svega pilot-projekat, ozbiljna naučna istraživanja i reformski pristup, a ne samo skraćenje časova - naglasila je.